Djeca u prve tri godine života nalaze se u jedinstvenom razvojnom procesu, bez napora usvajaju pojmove i upijaju sve što ih okružuje. To je period u kojemu su mogućnosti učenja na višoj razini.

Djeca počinju koristiti razne instrumente za definirati sve što ih okružuje. To su primjerice, razvoj jezika, istraživački duh, sposobnost neprestanog ponavljanja istih aktivnosti te urođenu potrebu za redom.

Mi roditelj, pogotovo u ovom fascinantnom razvojnom periodu, postajemo ključan element u djetetovu svijetu. Moramo prihvatiti činjenicu (koju već i sami znamo) da je naša uloga trajna, svakodnevna i od presudnog značaja za razvoj naše djece. Ponekad je već i malo dovoljno za smisleni rad s djetetom. Na primjer, kreiranjem stimulativnog okruženja unutar „naša 4 zida“ možemo doprinijeti razvoju djetetovih sposobnosti koje postaju temelj za daljnje učenje.

Jedna od prvih aktivnosti koju sam započela kod kuće s mlađom djecom su igre sparivanja. Nisu sve igre sparivanja iste, one se uvode postepeno, ovisno o uzrastu i interesu djeteta. Kada dijete svlada aktivnost i pojmove iz prve skupine, prelazimo na iduću (intelektualno zahtjevniju) aktivnost. Možemo reći da razlikujemo 3 vrste sparivanja, preporučena dob je okvirna:

1.) prepoznati dva ista predmeta (12-24mj.);

2.) prepoznati predmet sa slike (18-30mj.),

3.) prepoznati dvije iste slike (30mj+).

Aktivnosti sparivanja važne su između ostaloga za razvoj opažanja, za bogaćenje rječnika, za koordinaciju oko-ruka te za razvoj koncentracije.
Kod najmlađe djece aktivnost je vrlo jednostavna. Sparivanje dva ista (slična) predmeta iz svakodnevice (pr. voće, kuhinjski pribor, minijature životinjica, autići itd.). Aktivnost funkcionira sa svime što je konkretno i opipljivo.

Mi započinjemo aktivnost na sljedeći način:
– poredam prvu grupu predmeta (maksimalno 3) s lijeva na desno
– imenujem svaki predmet
– zatim vadim iz košarice predmete i slažem drugu grupu, istim redoslijedom kao ranije
– imenujem svaki predmet

U idealnim okolnostima, dijete će ponoviti upravo ono što ste vi napravili. U stvarnosti, dijete će katkad samo izvaditi predmete i proučava ih. Ponekad će uzastopno puniti i prazniti posudu, a nekad će ih baciti. Za mene je sve od navedenoga uredu. Naučila sam da u tom procesu, dijete istražuje, dijete uči, dijete upija. Stoga, kao roditelj ne smijem stvarati pritisak na njega, jer doslovno gasim njegovu želju za istraživanjem.

Kada nakon više ponavljanja, ustanovim da je djetetu aktivnost podudaranja dva ista predmeta postala ne zanimljiva (vjerojatno prelagana), podižem razinu sparivanja na viši nivo. Djetetu nudim slične predmete. I u ovom slučaju, prezentacija aktivnosti je identična kao ranije.

Kao konkretan primjer (sa slika) možete koristiti:
– pravo voće i voće plišanac;
– životinjske figurice mama i mladunče (gdje po bojama i izgledu se jasno vidi tko kome pripada, ali predmeti nisu više identični).
– 2 autića, ali ovoga puta druge boje itd..
Ovakav mali preokret u aktivnosti, zna zaintrigirati dijete!

Generalno, ono što ja kao roditelj radim je promatrati svoje dijete i stajati postrance. Vjerujte mi, bude teško ‘sjediti na rukama’, ali trebam poštivati njegov izbor i njegovo samoizražavanje.

Prema riječima Marije Montessori, čiju pedagošku metodu primjenjujem u odgoju naše djecu, dijete treba poštivati. Poštivanje djeteta znači poštivati ga kao cjelovito biće, poštivati njegov interes i sposobnosti, poštivati njegov tempo i poštivati njegovu samostalnost.

U našem domu, držimo se tog načela i trudimo se osigurati našoj djeci potrebno povjerenje i poštovanje.

Bok! Ja sam Kristina, mama troje djece (2,3 i 7 god.) iz Pule.

Skoro dvije godine sprovodim načela Montessori pedagogije u svome domu sa svojom djecom. Kako bih produbila i formalizirala stečeno znanje, vratila sam se u školu. Trenutno sam i studentica na dvogodišnjem studiju Montessori pedagogije od 3-12 god. Cjeloživotno obrazovanje je moj credo! 🙂