Ako kažemo “Ko-ko-da!”, rekli smo jednu onomatopeju. Riječ ‘onomatopeja’ svoje korijene vuče iz grčkoga jezika i u doslovnom bi prijevodu značila ‘napraviti riječ/zvuk’. Onomatopeje predstavljaju jezično-govornu formu koja se u suštini odnosi upravo na reprezentaciju određenog zvuka. Međutim, ne smijemo smetnuti s uma da su onomatopeje upravo to – jezično-govorne forme, stoga moraju biti tvorene od glasova/fonema i odgovarati zakonima određenog jezika. Drugim riječima, onomatopeje nisu slučajni ili neverbalni zvukovi koje dijete proizvodi.

Zašto je važno kokodakati iliti zašto su onomatopeje važne za jezično-govorni razvoj?

Onomatopeje su među najčešćim prvim verbalnim iskazima koje dijete proizvodi. One su začetak razvoja jezično-govornog iskaza. Osim što vježba imitaciju, dijete njima komunicira – daje do znanja da je određeni zvuk čulo, prepoznalo i upamtilo te ga onomatopejom ‘opisuje’ ili prenosi sugovorniku. Također, bebe onomatopeje često poopćavaju i njima zamjenjuju prave riječi za čiju formu još nisu spremne. Tako onomatopeje imaju i simboličku ulogu. Kad bebu pitamo tijekom čitanja slikovnice: “Tko se skrio iza čamca?”, ona će odgovoriti “Pa-pa!” i tom onomatopejom životinjskog glasanja obilježiti samu životinju. Na taj se način beba jednostavno izrazila, a vi ste ju razumjeli, ona vam je s lakoćom i uspješno prenijela poruku! Na taj način će onomatopeja zamijeniti subjekt, objekt, radnju ili čak i cijeli iskaz.

-“Što ste radili u parku?”

– “Bam – bam – bam!”

– “Aha, šutali ste loptu, super!”

Kroz proizvodnju onomatopeja, slično kao i kroz brbljanje, djeca vježbaju svoje vokalne sposobnosti. Zato je važno djetetove pokušaje proizvodnje onomatopeja shvatiti ozbiljno i poticati ih prema pravom verbalnom iskazu. Ako dijete za kravu promrmlja zatvorenih usta nekakav “mmm”, vi to oblikujte u govorni iskaz pa kažite: “Da, to je krava, ona kaže muuu!”.

Iako postoje brojne vrste onomatopeja  najčešće prve onomatopeje upravo se odnose na imitaciju glasanja životinja. Životinje su čovjeku, u njegovu prirodnom svijetu, toliko bliske i nezamjenjive da su upravo onomatopeje glasanja životinja među prvim verbalnim iskazima djeteta. Tako se u ranom dječjem ekspresivnom vokabularu upravo nalaze onomatopeje poput vau-vau, mu, pa-pa-pa, mijau, ko-ko i slično.

Proizvodnju onomatopeja kod svojih beba možete poticati na različite načine. U igri onomatopeje možete pridodavati različitim plišancima, lutkama, autićima i slično. Npr. “Sova je letjela i hukala – hu, hu, hu!”. Svakodnevne zvukove iz bebine okoline, poput zvukova prometa i vozila, možete istaknuti i oblikovati u onomatopeju: “Oh! Slušaj, vani se nešto čuje! Ti-nu, ni-nu, idu vatrogasci!” ili “Ču-ču, ide vlak!”. Također, oblikujete i onomatopeje prirodnih pojava: “Gledaj! Kap-kap-kap! Pada kiša. Šu-šu-šu, puše vjetar.” Prilikom čitanja slikovnica i imenovanja likova i radnji upotrijebite onomatopeje, makar one ne bile dio originalne priče: “Piju-piju, tako je ptica pjevala!”. Dječje pjesmice bogate su onomatopejama, poput poznate pjesmice ‘Koka’:

Pi-pi, pi-pi, pi-pi-pi, mama, mama, gdje si ti?
Ko-ko, ko-ko, ko-ko-da, evo mene, tu sam ja!
Pi-pi, pi-pi, pi-pi-pi, gladni smo ti, mama, mi!
Ko-ko, ko-ko, ko-ko-da, meni zrno, vama dva!

Proizvodnju onomatopeja možete poticati i kroz ciljane aktivnosti za koje ćete izraditi ciljani materijal. Poput ove otvaralice koja, osim onomatopeja, uparuje odraslu jedinku i mladunče.

Onomatopejama dijete komunicira, širi i vježba svoj jezično-govorni iskaz. Zato kokodačite i mučite sa svojom bebom, kad god stignete 🙂