U kasnoljetnoj šetnji naišli smo na hrpu češera. Kako su oni padali s bora, tako su nama na pamet padale ideje za razvojne aktivnosti s češerima! Međutim, kako smo u šetnju išli samo s opremom za park, bili smo ograničeni na stvari koje imamo sa sobom. Svejedno, iskoristili smo ih kreativno, dobro se naigrali i štošta naučili/ponovili!

Prva aktivnost bila je skupiti češere u kantu. Iskoristili smo to da ponovimo znanja o prijedlozima. Verbaliziranje prostornih odnosa važno je za jezični razvoj. Gdje je češer? Pogledaj, češer je tamo NA podu. A onaj je ISPOD lista. Ovaj je U grmlju. Jedan je IZA drveta. Onaj je POKRAJ kamena. …

Kartonski tuljac koji nam je ostao od papirnatih ručnika poslužio nam je kao mjerilo za veličinu češera. Manji su s lakoćom prošli kroz njega, a veće nismo uspjeli ugurati. Igrali smo se tako ubacivanja češera kroz tuljac u kantu i angažirali finu motoriku.

Zatim smo iz daljine gađali češerima kantu i tako vježbali koordinaciju oko-ruka.
Nakon toga počeli smo odvajati češere po veličini. Određivali smo odnose među češerima koje smo vadili iz kante: “Ovaj je češer veći od onoga prije.”, i tako smo ih slagali u niz, od najmanjeg do najvećeg.

Potom izdvojimo iz niza jedan češer: “Koji su češeri od njega veći, a koji manji?”. Iskoristili smo tako priliku da provježbamo komparaciju pridjeva. Od VELIKOG češera našli smo još VEĆI, a zatim i NAJVEĆI.

Uspoređivali smo i hrpe češera, gdje ih je MALO, a gdje PUNO. Tako smo počeli brojati češere. Komadom ugljena nacrtali smo kvadrate i u njih ispisivali brojeve od 1 do 6. U prazne kvadrate slagali smo češere u tipičnom rasporedu, kao na igračoj kocki i tako uparivali znamenku i količinu.

Odnijeli smo češere u pješčanik i tamo ih uključili u senzomotoričku igru – zatrpavali ih i otrpavali, presipavali s pijeskom…

U pijesku smo ocrtali geometrijske oblike pa po linijama slagali češere. Pogledaj, složili smo KVADRAT od češera! Hoćemo li sada složiti TROKUT ili KRUG?

Kanticu i lopaticu sada smo otresli od pijeska i iskoristili za poligon s češerima. U lopatici smo prenosili jedan po jedan češer, preko dugačke daske, skroz do kantice. Pazili smo da nam ne ispadnu putem. Vježbali smo tako ravnotežu, koncentraciju i motoriku. Po dasci smo potom hodali nogom pred nogu, bočno, unatraške…

Po istoj smo dasci provozali češere kamiončićem. Eh, da smo barem u šetnju ponijeli veće kamione i bagere, gdje bi nam bio kraj…
