Početak dohrane početak je novog poglavlja u bebinom životu, a tako i prilika za učenje novih vještina. Bilo da ste odlučili dijete hraniti kašicama ili komadima, jedna je činjenica vrlo važna – uvođenje dohrane je proces učenja, a dijete je aktivni učenik! A kako dijete najbolje uči? Igrom! Učenje hranjenju je u suštini jedna velika razvojna igra. Zato rečenice poput “Ništa ne jede, samo se igra!”, i slične, podcjenjuju dijete, ali i sam proces učenja hranjenja. Učenje hranjenju krutom hranom za dijete predstavlja veliku razvojnu prekretnicu, a time sam period usvajanja ove vještine iznimno osjetljiv. Ovaj period uzbudljiv je za svakog novog roditelja, ali sa sobom često nosi i razne nesigurnosti i neizvjesnosti.

Na samome početku dohrane roditelji često proučavaju različite tablice koje preporučuju određeni redoslijed uvođenja namirnica, nabavljaju kuhala, organske namirnice, pribor i sl. I iako se o dohrani puno piše, većinom se informacije odnose na ono što bi dijete trebalo jesti, a ne kako. Način na koji djetetu prezentiramo hranu i na koji dijete hranimo često više utječe na rezultat prihvaćanja hrane i kasnije djetetove prehrambene navike, nego čime ga hranimo. Također, premalo je pozornosti u procesu hranjenja usmjereno prema samoj djetetovoj poziciji u tome procesu. Tako dijete od početka često vidimo u poziciji pasivnog otvarača usta koji onda postupno odluči preuzeti aktivnu ulogu na jedini način koji mu preostaje – tako da zatvori usta i okrene glavu od žlice. Tada često čujemo rečenicu: “A tako je lijepo otvarao usta, a sad ništa!“. Dijete u procesu učenja o hrani nije tu da bi samo “lijepo otvaralo usta”. Ako shvatimo i prihvatimo činjenicu da je dijete aktivni sudionik hranjenja, vjerojatno ćemo izbjeći većinu početnih pogrešaka.
Kao i u svakome procesu učenja, dijete kojemu vjerujemo, koje se osjeća samopouzdano i dobro u nečemu, bit će motiviranije i brže će i bolje svladati vještinu. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje početak dohrane s navršenih 6 mjeseci pa se i ove naše smjernice odnose na bebe te dobi. U čemu najčešće griješimo kad hranimo djecu i kako te pogreške zaobići pročitajte u nastavku!

•Neadekvatna žlica – Preširoka, preduboka, zavinute ili kratke drške… Prva žlica bi trebala biti uska, plitka, gotovo ravne drške i dovoljno dugačka da ju istovremeno možete držati i Vi i dijete.

•Žlica koja ‘dolazi iz visina’ – Previsoko prezentiranje žlice dovodi do toga da dijete isteže vrat da bi vidjelo što je u njoj i da bi ju uhvatilo, a u tom je položaju gutanje otežano. Žlicu prinosite djetetu u razini donje usne.

•Stavljanje žlice djetetu u usta – Tako onemogućujemo prihvat žlice i možemo hranu staviti preduboko u usta. Žlicu staviti nekoliko centimetara od usta i čekati da ju dijete samo prihvati donjom usnom i jezikom.

•Struganje sadržaja žlice o gornju usnu – Onemogućavamo rad mišića usana i dovođenje jezika u pravilni položaj za gutanje. Dijete treba samo uvući hranu pokretima gornje usne.

•Stalno brisanje i struganje žlicom oko usta – Tako stalno dajemo neki oblik senzoričkog podražaja koji dijete ometa u hranjenju. Bolje umiti dijete vodom na kraju hranjenja jer im je suho brisanje ionako neugodno.

•Isključivo blendanje – Ako je hrana potpuno blendana, nema teksture koja bi poticala žvakanje. Također, nema raznovrsnosti u teksturi. Neke se namirnice mogu blendati, ali za neke zbilja nema potrebe, možete ih samo zdrobiti vilicom ili se odvažiti pa mekšu hranu nuditi u većim komadima (potražite sigurnosne naputke od stručnih osoba i proučite hranjenje prema BLW metodi). Ne samo da je tekstura od iznimne važnosti u senzoričkom razvoju usne šupljine, nego je i sam proces žvakanja presudan za daljnji razvoj govora.

•Prebrzo hranjenje i požurivanje djeteta – Svako dijete ima svoj tempo hranjenja. Djeca u početku uglavnom sporo jedu jer tek svladavaju tehniku hranjenja. Hranjenje je za dijete aktivnost kao i svaka druga. Ako žlicu prebrzo punite i prezentirate djetetu, može brzo doći do zasićenja ovom aktivnošću. Također, sporije hranjenje uz gutljaje vode između svakih nekoliko zalogaja osigurat će da dijete ne posprema hranu u obraze.

•Guranje hrane na prevaru – Ako ignorirate znakove sitosti ili odbijanje hrane, guranjem hrane na prevaru nećete postići dugoročno pozitivne ciljeve. Dijete uvijek mora samostalno i potpuno svjesno prihvatiti zalogaj. Također, djetetu se mora dati prilika da, ukoliko to želi, sadržaj vidi, opipa, pomiriši i poliže prije nego završi u ustima.

•Nasilno hranjenje -Tjeranje djeteta da pojede namirnicu koju ne voli, rečenice poput “Ne ideš nikud dok sve ne pojedeš!”, nasilno otvaranje usta i guranje hrane mogu rezultirati traumom. Dijete tako može stvoriti oralne averzije preko kojih kasnije nije lako prijeći. Proces hranjenja uvijek bi trebao biti užitak!

•Hranjenje u poluležećem položaju – Ovaj je položaj vrlo opasan! Hranjenje u autosjedalici, ležaljkama, viberima i sl. izuzetno je opasno! Dijete mora sjediti uspravno uz mogućnost naginjanja prema naprijed kako bi moglo lako izbaciti sadržaj koji ne može progutati. Ako ne želite dijete posjedati u hranilicu, držite ga u krilu, uspravnog trupa, blago nagnutog prema naprijed.

•Unošenje nervoze – Dizanje panike prilikom zagrcavanja ili bojazan da neće dovoljno pojesti može unervoziti dijete, a takva će atmosfera negativno utjecati na hranjenje. U proces hranjenja potrebno je ući s realnim očekivanjima, opušteno i informirano. Važno je vjerovati svome djetetu, a tada će i ono vjerovati vama.

•Strah od nereda – Stalno brisanje svega okolo djeteta i njega samoga, opominjanje zbog prosipanja hrane, hvatanje za glavu, kolutanje očima i sl. distraktira dijete i daje mu poruku da nešto krivo radi. Dijete se ne igra hranom jer je oholo, već zato što tako o njoj uči. Uostalom, ono mora ponekad rukama dotaknuti, zgnječiti i baciti hranu da bi ispitalo njezina svojstva.

•Držanje ruku – Nedozvoljavanje djetetu da se samostalno hrani kad pokaže želju nije poticaj razvoju. Možete mu žlicu napuniti i pomoći mu da dođe do usta, ali mu dopustite da ju drži.

•Distrakcije -Hranjenje pred ekranima, uz igračke, davanje druge žlice samo za igru i sl. distraktiraju dijete i ono tada zbilja ‘jede na prevaru’. Često se tako dovedemo u situaciju da dijete više ne može jesti bez distrakcije.

Nadamo se da smo vam bar malo pomogli s našim smjernicama. Ne zaboravite – ovo su samo smjernice koje proces hranjenja mogu olakšati Vama i Vašem djetetu! Ipak, svako je dijete različito. Ako vaše dijete ima poteškoće u hranjenju, obavezno se obratite stručnim osobama i slijedite njihove upute.